26.08.2012.

Jednom ću u baladu da se prerušim.

I tako nas dvoje biramo auto kojim će me voziti u školu i iz škole. Pa se prepiremo koje je ljepše, koje ima bolji motor, u kom će bolje zvučati naše pjesme i u kom ćemo izgledati više kul. I on kaže da sam ja u pravu, i da će me poslušat, a ja da ga volim zbog toga. A on nema pojma da ga volim i s autom, i bez auta. Uvijek. I nema pojma koliki je osmijeh na mom licu. Zbog njega. I samo Bog zna po koji put sam ga noćas puta ponovo zavoljela. I koliko sam puta slagala samu sebe šapućući u vjetar da je uredu što nijedan od naših planova nikada neće biti ispunjen.