22.09.2012.

Uvek me možeš izdati ponovo.

Ali, moram ti priznati, lijepo to zvuči. Ono nas dvoje negdje skupa, gledamo utakmicu, vrištimo i psujemo, pijemo ledene pive, i ono, živimo. To mi zvuči pomalo poput... Ostvarenja nekog davnog sna. Nekog mog sna kojeg sam možda potisnula negdje duboko, pokušavajući ga skroz izbaciti iz sjećanja. Samo... Šteta što ja više ne vjerujem u snove. Barem one koji sadrže tebe pored mene. Iako, priznajem, jedina si osoba koju mogu zamisliti pored sebe u momentima ostvarivanja nečega tako velikog i bitnog, ali... Ipak, ne. Previše puta do sad sam ti vjerovala, i prepuštala ti se. Previše sam puta odrekla se nekih zaista bitnih stvari zbog tebe. Previše si me puta razočarao da bih ti ponovo vjerovala. Ne mogu. Izvini. Jače je od mene. Ali damn, Bože mili... To tako dobro zvuči. Stvarno dobro zvuči. Ali samo dok ne skontam da si to ipak ti, i da bez obzira obavim li ja svog dio dogovora ili ne, ja skoro pa 100%, reći ćemo 99,9% neću dobiti ono svoje gratis. I priznajem da te pomalo mrzim zbog toga... Jebi se, dragi.