20.10.2013.

Nirvane na pretek, al' šta imam od toga?

Znaš kako si mi se nekada davno hvalio kako si pio s mojim bratom i kako te je savjetovao? E pa, evo i mene večeras tu s njim, u našoj ulici, samo nekoliko metara udaljena od tebe, s njim pijem hladnu pivu, slušam Pivo, Kazalište, Tifu i Pušenje i sakrivam pogled da ne vidi suze u mojim očima. Na njegovo pitanje "Šta je tebi ovih dana? Ko te je toliko povrijedio?" nisam odgovorila. Umjesto odgovora, pjevušila sam staru dobru Pitala si me i rekla mu da ne zaboravi pokupiti smeće kad pođe spavati, njegov je red večeras. Nisam mu htjela reći šta si mi uradio jer neću da padneš u njegovim očima. Neka barem on sačuva lijepu uspomenu na tebe. Neka se barem on raduje svaki put kada te vidi, neka ti barem on na pozdrav odgovori sa širokim osmijehom na licu. Oprostićeš, ali ja ne mogu. Ono što si mi ti uradio, niko nije. I sigurna sam da niko i neće jer, budimo realni, poslije tebe će se svaki sljedeći morati sjebati oko mene da bi mi se približio. A čisto sumnjam da će se neko i uspjeti približiti tako blizu da me povrijedi koliko si me ti povrijedio. Znaš kako Meša kaže. Želim ti dobro u životu, ali da se nekad, ipak, probudiš kasno naveče i da dugo sjediš na krevetu mučeći se kajanjem i stidom, zbog mene. Je li tako bijaše? Kako god. Ubio si sebe u meni u onom jednom nepromišljenom momentu. Uništio si onu sliku sebe koju sam htjela nositi u sebi uvijek. Svaki put kad te vidim, sve se više razočaram. Ne mrzim te, samo.. Ne mogu te voljeti ovakvog. Moj si život već dovoljno uništio. Gledaj sad kako ćeš uništiti i svoj.