beats by dre cheap

Komad prošlog vremena.

Trudila sam se. Da ne budem bezobrazna. Da nekoga ne povrijedim. Da njima bude dobro. Da im budem prijateljica. Prava. Ona kojoj se mogu obratiti u svako doba dana ili noći. Ona koja će s njima sjedit do pola noći na ulici, pit i glupirat se. Ona koja će ih neizmjerno voljeti i dat im sve. Apsolutno sve. Dala sam 101% svoje snage. I ne mogu više. Svjesna sam ja grešaka iz prošlosti. Ali, pokušavala sam. Bog mi je svjedok, pokušala sam sve. Pričala sam, slušala kad god je bilo potrebno, smijala se i kad mi nije bilo do smijeha i podržavala sam ono što nikada prije nisam i što inače nikada ne bih. A šta sam dobila zauzvrat? Gomilu udaraca po srcu koji bole, uništavaju. Riječi koje mi jedu utrobu, koje me prate, odzvanjaju u mojoj glavi gdje god da pođem. Ostala su mi sjećanja na one dane kada smo sjedili, ćutali i uživali u tom savršenstvu. Kada smo se raspoznavali, povjeravali i razumijevali pogledima i migovima. A sad, ni pomoću hiljada i hiljada riječi se ne možemo razumjeti. Slušamo jedni druge, i ne shvatamo. Ne želimo, ne možemo shvatiti. A nekad nam ništa nije bilo potrebno. Ništa sem njih, mene. Nas. Uvijek su govorili da mrze njega, jer će on uvijek naći način da me povrijedi. Govorili su da mi nismo taj spoj koji bi mogao uspjeti, jer se nas dvoje nikada nećemo dovoljno razumjeti, bez obzira na ljubav koju osjećamo. Govorili su mi da nekada ljubav jednostavno nije dovoljna. A meni nije ostala ni trunka njihove ogromne ljubavi, ni onoliko koliko je crnog ispod nokta. Ne znam je li žalosno ili smiješno to što su baš oni usuđivali se reći nešto tako. Situacija se okrenula, bojim se. On me sada razumije, puno više nego oni. Zaboga, od svih drugarica, drugova, kuraca, on je jedini bio tu jučer. A bio je težak dan. Pretežak. On me je jedini tješio, govorio da će sve biti dobro. On je brinuo na svoj način, onako iskreno i djetinje i pokušavao me nasmijati. A gdje su oni bili? Oni su tu samo kada treba ismijavati moje greške, mane i vrištati na mene. Ništa drugo ni ne znaju. Bože, kajem se. Kajem se što sam onda izgubila njega zbog njih. Što sam ga zapostavljala i glumila neko ludilo. Što se nisam trudila da mu objasnim stvari koje su ga zanimale, i što sam zbog njih bila hladna prema njemu, u trenucima kada sam mu najviše trebala. Bože, molim te da pošalješ jednu kometu da me ubije. I neka mi on oprosti. Ja sebi nikada neću moći.

behind these hazel eyes
http://ophelia.blogger.ba
12/06/2012 18:31