beats by dre cheap

Naći ćeš cvet što po meni miriše.

Mi pijemo jutarnje kafe poslije podne, i pržimo se, i smijemo. Ja slušam priče o njihovim životima, vezama i vezicima, prepričavamo nove tračeve i to je to. Ne pričam im ni o tebi, ni o njemu, ni o drugom njemu. Dani mi prolaze brzo. Ne stignem ni razmišljati o tome kako sam definitivno izgubila nekoga ko mi je u pojedinim momentima bio važniji i od tebe, milo. Ma i od mene same. Ali nema veze. Sve je to život, kažu. Ljudi dolaze, i odlaze. Rekoh ti jednom, neću ja nikoga vući za rukav i moliti ga da ostane. Znaš da to nije u mom fazonu. I nije da ne boli pričati s njim poslije toliko vremena, i vidjeti da on stvarno ne shvata da mi treba, i koliko ja njega volim ustvari. Ali jebeš ga. Ti si tu. Po ko zna koji put ti govorim, imaš moć. Strašnu moć da me učiniš i sretnom i tužnom u isto vrijeme. Tebe i mrzim i zaljubljujem se iznova u tebe kada nećeš da isključiš Caps Lock, i kada se glupiraš, i zezaš me. Neću da te ureknem, ali divan si mi posljednjih dana. Baš divan. I volim te, bolan nebio. Onako luđački jako, kao što uvijek jesam. I tek kada uhvatim sebe kako se luđački smješkam dok pišem s tobom, ili te onako slučajno spomenem, skontam koliko su svi oko mene glupi. Ne mogu da se sjetim prigodnijeg izraza, jer su stvarno glupi. Kako mogu povjerovati da te ne volim više? Da si mi samo navika? Zar je tebe uopće moguće ne voljeti? Meni se ne čini da je tako.

behind these hazel eyes
http://ophelia.blogger.ba
29/08/2012 17:20