beats by dre cheap

Sam sam i hvata me strah.

Osjećaj sjete i melanholnije zbog jednog davno završenog djetinjstva. Uspomene na prvi zagrljaj na jednom igralištu, u blizini škole. Na školski hodnik, jedne tamne oči koje su me proganjale i osmijeh, ljepši od bilo koje pjesme koju je ljudski um ikada mogao izmisliti. Na prvi telefonski razgovor i stidljivo Halo?, prvi susret sa njegovom sestrom i mojim roditeljima. Na skrivanje iza kuće, balončiće u Cedeviti od narandže i neke slatke noćne konverzacije na koje sam u svoj ovoj trci i frci zaboravila.

[IMG]http://i46.tinypic.com/13z2wq9.jpg[/IMG]
Na mojoj Nokiji otkucana poruka "Svrati ponekad, blizu smo sad. Da popijemo kafu u ime starih dana. Ili vodku, ako ti je to još uvijek draže. Meni jest. Navika, valjda. Neke stvari se nikad neće promijeniti, koliko god vremena da prođe. On te nikada neće moći zamijeniti. Niko te neće moći zamijeniti. Volim te i fališ mi. P.S. Pozdravi mamu, reci joj da sam uz nju. Jaka je ona, preživjeće. Preživjela je i gore. I ti si." čeka da je pošaljem, a znajući sebe, to će se desiti kad na vrbi grožđe rodi. Nikad, dakle. Samo ću na fejsbuk objaviti neku staru glupu pjesmu koju mi je jedne glupe večeri, dok sam bila ljuta i nervozna i sva uplakala pjevao na uho. Možda će se sjetiti i pomisliti da nisam zaboravila i da mislim na njega. Možda će poslati poruku. Možda ću mu zafaliti kao što on meni fali. A možda neće ni vidjeti jer možda ima pametnijih stvari od provjeravanja mog fejsbuk profila. A možda i ako vidi, neće se sjetiti. Najprije će biti to. Kako god, mene čeka kamilica i cigara prija spavanja. I Osvajači.

behind these hazel eyes
http://ophelia.blogger.ba
12/03/2013 01:40