beats by dre cheap

Umreću, a znati neću.

Možda ćeš jednom sjediti na ledenim kuhinjskim pločicama u tri sata poslije ponoći, paliti cigare jednu za drugom i gledati snježne pahuljice kako prolijeću ispod ulične rasvjete. Razmišljaćeš, možda, o svom životu i svemu što si postigao i na um će ti k'o iz vedra neba pasti jedna budala s kojom si ubijao vrijeme, nekad, davno. Pitaćeš se gdje je, kako je, šta radi, ima li nekoga. Ti ćeš možda imati nekoga ko će te umjeti voljeti više nego što ja jesam, ne znam, možda već i imaš, ali jednom, kad se sjetiš sasvim slučajno, podstaknut melodijom neke pjesme koju smo zajedno slušali ili bojom košulje koju ona obuče, jedne mene, davno izgubljene, možda će ti biti žao što je to. Davno izgubljena. Jesi li ikad to pomislio? Da ću otići i da će mi biti svejedno? Iskreno, ja nisam. Sve dok se jednom nisam osvrnula oko sebe i vidjela koliko toga je preda mnom, a ja stojim i čekam tebe, nezahvalno i bezobrazno derište koje ne zna šta hoće od svog života. Zato, dragi, kad ti zafalim, sjeti se: ja nisam otišla zato što sam to željela. Otišla sam jer ti nisi pokazao da želiš da ostanem. Kada bih imala priliku da saznam odgovore na pet pitanja od pet različitih osoba iz svog života, tatu bih pitala što mu ništa nije sveto; najbolju drugaricu iz djetinjstva je li stvarno misli da je nikad nisam voljela; njega kako je mogao gledati me u oči i lagati me; nju jesam li toliki negativac ispala da želi izbrisati sve naše lijepe trenutke. A tebe, tebe bih pitala je li sve ovo stvarno bilo samo gubljenje vremena ili si me, nekad, ipak volio.

behind these hazel eyes
http://ophelia.blogger.ba
07/12/2013 03:28